Kad sam bio mali jako su me zanimali ručni satovi i uvijek sam se divio onima koje su nosili moj djed i otac. Sjećam se da sam ih s vremena na vrijeme molio ako ih mogu probati staviti na svoju ruku što bi oni rado učinili ali uz konstantni nadzor jer su ručni satovi bili jako skupi u to doba.
Moj ga je otac kupio u inozemstvu dok je tamo radio jer su ručni satovi tamo bili povoljniji. Znam da ga je otac donio na ruci, vjerojatno zbog plaćanja poreza. Kasnije, kada je tetka dolazila, ona je donijela kutiju. Mislim da je bila crna kutija ili crno-siva, duga nekih 30-ak cm, imala je papir. Grb koji je bio nazad bio je i na kutiji. Mislim da su siva slova bila. Mislim da je papirnata kutija bila.
Sjećam se da ga je jedan glumac bio i da je imao ručni sat kao moj otac, par puta je prikazano u filmu da mu je taj sat na ruci i to mi je ostalo u sjećanju. Tako su se ručni satovi tada reklamirali.
Rijetko su ručni satovi tema u moj društvu. Sa ovim jednim prijateljem jedino u ribolovu je bila otvorena tema koji se stari ručni satovi njemu čine kvalitetni, jer sam vidio da skida sat pa sam ga pitao zašto. Rekao je da ga mu je bitan sat, da je to ostavština njegova oca i tako smo malo pričali o tome. Rekao je da se ne odvaja od njega i da ne voli ove nove mehanizme i da se ne odvaja od njega dok ga god ima. Zna gdje se smije odnijeti na popravku, tko je dobar majstor kad su stari ručni satovi u pitanju. Taj njegov sat je sa metalnom narukvicom i plava mu je podloga ispod kazaljki.…